Citirajući dio iz Jevanđelja po Luki, glava II, koja se odnosi na susret Bogorodice i Anđela koji joj donosi vijest da će roditi Sina Božjeg, kotorski paroh Momčilo Krivokapić je u svom predavanju rekao da su Blagovijesti početak našeg spasenja. Na Djevino pitanje kako će roditi Sina Božjeg, kad ne zna za muža, Anđeo joj je odgovorio: „Duh Sveti će sići na tebe i sila Svevišnjega osjeniće te, zato i ono što ćeš roditi biće sveto”, na šta je ona odgovorila: „Evo sluškinje Gospodnje, neka bude po volji tvojoj” - taj momenat je početak našega spasenja, istakao je Krivokapić, dodajući da je, nasuprot tome, početak svake naše propasti Evino neposlušanje kada je Gospod naredio da se ne jedu plodovi sa drveta poznanja dobra i zla.
– Sve ono dobro što radimo počinje u Duhu Svetom, od nas zavisi. Kao što je Presveta Bogorodica pristala da bude učesnica spasenja našeg, tako i mi, poslije svega što se desilo, kada je Gospod „pocijepao mjenicu naših grijehova”, kako kaže apostol Pavle, mi smo krštenjem ušli u Crkvu, svetim miropomazanjem zapečaćena je naša vjera, padamo u grjehove, ispovijedamo se, ali svetim pričešćem živimo za život vječni. I to je predukus Carstva nebeskoga u svetome pričešću. Zato je praznik Blagovijesti vrlo značajan, jer je sa Presvetom Bogorodicom počelo naše spasenje, naglasio je Krivokapić. Praveći gradaciju 12 velikih hrišćanskih praznika, on je Bogojavljenje (Teofanija) stavio na prvo mjesto, Vaskrsenje je praznik nad praznicima, a Blagovijesti su jedan od najvećih. Pošto gotovo uvijek padnu u toku posta, može se desiti da budu na Vaskrs, do Svijetle srijede, a može se desiti da budu i poslije Vaskrsa. Dešava se da Blagovijesti padnu na Veliki petak i tada se po tipiku održava liturgija, a zvona takođe zvone. Iako se najstrože posti, na Blagovijesti je dozvoljeno da se jede riba - najblaži post je na Blagovijesti i na Cvijeti.
– Značaj ovog praznika je neobično veliki, kao radosni dan kojim nas Bog i Crkva podsjećaju na to kolika je bila briga Božja za naše spasenje. Važno je poređenje da je poslušnošću Presvete Bogorodice započelo naše spasenje ne ropske poslušnosti, nego iz ljubavi, one prirodne poslušnosti Tvorcu Neba i Zemlje. Osvrnuvši se na istorijat proslave Vaskrsa – Pashe, objasnio je da je izračunavanje Pashe još u Aleksandriji uvijek bilo poslije jevrejske Pashe, koja pada 14. nisana, a mjesec nisan je 13. mjesec i čudno „šeta” kao kod Muslimana mjesec Ramazan.
– Danas je 6. nisan (6. april) tako da će 14. nisan biti tokom sljedeće sedmice. Zato ove godine Vaskrs slave zajedno i rimokatolici i mi. Pravoslavci nikada ne praznuju Vaskrs prije jevrejske Pashe, a rimokatolici i Zapad obračunavaju Uskrs ne vodeći računa o tome da li je prošla jevrejska Pasha, kazao je Krivokapić.
M.D.P.


Žrtveno jagnje

– Pošto je Hristos bio pasha - žrtva (Rusi i danas kažu Pasha za Vaskrs), Hristos je žrtvovan za sav rod ljudski, i zato po predanju, „kost njegova se neće prelomiti”. Hrista je vojnik gađao u rebro, nije ga slomio, razbojnicima razapetim pored Hrista lomili su cjevanice da bi izazvali jedan grč u kičmi od koga se umiralo, da bi im skratili muke, ali Hrista nisu. Na Pashi je Mojsiju bilo izričito uputstvo da se nijedna kost ne smije slomiti – u početku to niko nije shvatao, ali poslije se po stradanju Hristovom vidjelo da se ispunjavaju sva proroštva, kazao je protojerej-stavrofor Krivokapić..